Pod parafunkcijom žvačne muskulature podrazumijevamo pretjeranu kontrakciju mišića koja je najčešće uzrokovana stresom i manifestira se presnažnim struganjem donjih zuba o gornje. Puno je jače i opasnije škripanje zubima u snu jer ga tada ni na koji način ne možemo kontrolirati. Traje najčešće između 15 i 40 minuta, a snaga mišićne kontrakcije je i do šest puta veća u usporedbi s dnevnim, polusvjesnim stiskanjem čeljusti.

Uslijed toga dolazi do promjene pozicije zuba, njihova abradiranja i u konačnici do takozvanog sniženog zagriza. Muskulatura je bolna, usta se teže otvaraju, dolazi do promjena u čeljusnom zglobu i do cijelog niza simptoma.

U takvim slučajevima liječnik dentalne medicine postavlja tzv. radnu dijagnozu, koja ne mora nužno biti i definitivna dijagnoza. Međučeljusni odnos određuje se metodom manualne i instrumentacijske analize i tek se nakon toga kreće s terapijom.

Terapija se provodi u više faza. Izrađuje se odgovarajuća nagrizna udlaga, pločica koja sprečava dodir donjih i gornjih zuba i održava pravilan razmak među čeljustima. Na taj način opuštamo zglob i mišiće te ih pripremamo za promjenu visine zagriza za budući protetski rad. Uz to provodi se i specifična fizikalna terapija žvačne i vratne muskulature, a u nekim se slučajevima propisuju i lijekovi za opuštanje mišića.

Od presudne je važnosti upoznavanje i obučavanje pacijenta s određenim izotoničkim i izometrijskim vježbama pomoću kojih pacijent može provoditi dio terapije bez odlaska terapeutu.

Jeste li znali da su glavobolje, zujanje u ušima i bolovi u vratu često uzrokovani problemima prejakog ili nepravilnog zagriza (disfunkcija temporomandibularnog zgloba)?